Petnaest
albuma autorskog materijala koje je Steve Earle do sada snimio je vrlo
ujednačenog, iznadprosečnog do visokog kvaliteta pa su moja očekivanja od
njegovog romana prvenca takođe bila prilično visoka. Uostalom, čovek koji može
da ispriča priču u tri minuta, morao bi da može da to isto uradi i na 233
strane. Odmah da kažem, Steve me nije razočarao ni na ovom za njega novom polju.
Kad sam prvi put čuo za ovu knjigu, očekivao sam da to bude romansirana
biografija Hanka Williamsa u najboljem slučaju, a dobio sam pravi pravcati višeslojni
roman. U prvom sloju, to je priča o Doku, stanovniku siromašnog dela San
Antonija, koji je izgubio svoju lekarsku licencu zbog svoje zavisnosti od droge
ali je nastavio sa praksom ilegalnih pobačaja da bi mogao da finansira tu svoju
adikciju. Da se naslutiti da je sve počelo kada je dao smrtonosnu dozu morfijuma
svom idolu Hanku Williamsu čiji ga duh, koji je jedan od glavnih junaka ove
knjige, od tada proganja. Devojku Gracielu je sam Bog poslao da ga spase, ali…tu
prelazimo na drugi nivo ove priče, nivo koji nas baca u razmišljanje o svecima
i grešnicima odnosno o dobru i zlu za one koji nisu oduševljeni religijskim
referencama, i kako to dobro i zlo nisu fiksirane kategorije, nego više zavise
od ugla iz koga se gleda. Treći značenjski nivo je pitanje morala i etike kod
različitih kultura, religija ili društvenih grupa. Ne brinite, čitanje romana će
vam ići mnogo lakše nego čitanje ovog mog teksta koji je otišao u nekakvu kvazi
filozofiju, Steve Earle nije napravio takvu grešku.
No comments:
Post a Comment